Od tada se oko mladih semberskih fudbalera pletu razne priče i nagađanja. Je li ih izgurao SNSD? Jesu li kupili odlučujuću utakmicu, ili su “završili” sudije”? Iz uprave kluba tvrde da su sve to prazne priče: samo fer igra, ništa drugo!
Uspjeh Zadrugara za mnoge je bio senzacija. Za mnoge, ali ne i za mještane Crnjelova, sela nadomak Bijeljine, koje je nekad bilo poznato po najvećem broju kamiona “tamića” po glavi stanovnika u cijeloj Jugoslaviji.
Oni su odavno navikli da budu najbolji i prvi – u svemu čega se dohvate.
– Eto, sad imamo i prvoligaša, još da pozorište otvorimo, da dovedemo operu u Crnjelovo, pa Bog da nas vidi! Ni Banjaluka nam neće biti ravna – kaže jedan mještanin.
Šali se? Vrag će ga znati. Sa njima nikad nisi načisto. Oni su odavno svoje Crnjelovo (samo)proglasili “selom dobrih domaćina”. Lijepo piše na tabli.
Piše i da Crnjelovo, koje je administrativno podijeljeno na 2 mjesne zajednice, Gornje i Donje Crnjelovo, a u stvarnosti živi kao jedno selo, i da ima 3.290 stanovnika. To je po popisu iz 2013. godine. Danas ih, vele, ima više od 4.000.
I vele da Crnjelovo ima “42 poslovna subjekta”, uključujući benzinske pumpe, mlinove, pečenajre, fabrike, poljoprivredne apoteke, trgovine, otkupne stanice…
Eto, Crnjelovo je ne samo najveće selo u Republici Srpskoj, nego vjerovatno i jedino selo koje ima – gradonačelnika. Doktor Ljubiša Petrović, sin jedinac jedne od najstarijih porodica u Donjem Crnjelovu, zaselak Vrulja, istina, nije gradonačelnik Crnjelova, nego Bijeljine. Ali, on i danas živi u svom selu.
Eto, to i takvo Crnjelovo ima najmlađi i najuspješniji tim u svim ligama Republike Srpske: prosjek “starosti” 20 godina, dostignuća nevjerovatna. Prije 2 godine su, na iznenađenje mnogijh, “upali” u Drugu ligu RS, danas su prvoligaši.
– Naš kapiten, golman Dražen Krajišnik, i zamjenik kapitena Rajko Radovanović imaju zajedno 38 godina. I tako zajedno su mlađi od nekih kapitena drugoligaša, protiv kojih su igrali – kaže sportski direktor Zadrugara, Zoran Simić, koji je, sve do lani i sam igrao za ovaj klub.
Podsjeća da je mladi golman Krajišnik za 23 kola drugoligaškog takmičenja primio samo 9 golova i da je najzaslužniji za impresivnu gol razliku, kojom su se Zadrugari proslavili minule sezone.
– Još ne mogu da vjerujem šta nam se sve izdešavalo. Da mi je neko rekao da će Mitar Dubai (Slaviša Mitrović) trenirati Zadrugar i da će nas uvesti u Prvu ligu, rekao bih da je lud – kaže oduševljeno Zoran.
Euforija još drži i predsjednika Kluba Miću Živića, ali on, uz sve pohvale igračima, navijačima i selu, direktorski vješto pokušava da u razgovor “umetne” i sponzore. Zna se od čega se živi.
A zna se i da je Živić, okretni diretkor Poljoprivredne zadruge “Povrtlarstvo”, prošao školu SNSD. I dobro ispekao zanat. Bio je 12 godina odbornik Dodikove stranke u Skupštini grada Bijeljina.
Ipak, Živić tvrdi da Zadrugar nije SNSD-ov klub i da Crnjelovo nije podijeljeno u stranačke tabore.
– Ma kakvi, svak svoje zna, ali svi smo mi komšije, živimo zajedno i zajedno navijamo za svoje fudbalere – kaže Živić.
Priznaje međutim, da njegov komšija dr Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine, nijednom nije bio na utakmici Zadrugara. A na utakmicama se, i usred sezone radova, čak i kad je u selu velika svadba, okupi i po 500 gledalaca.
Gradonačelnik Petrović nije odgovorio na pitanje Srpskainfo da li navija za Zadrugar. Istina, on novinare najčešće ignoriše, tako da su i mnogo bitnija pitanja ostala bez odgovora.
Pitanje koje su, nakon osvajanja prvog mjesta u Drugoj ligi RS – Istok, sebi morali postaviti fudbaleri i rukovodstvo Zadrugara glasi: da li će prihvatiti da igraju u Prvoj ligi ili će ostati drugoligaš?
Zvuči besmisleno, ali nije. Jer, ako kažu sudbonosno DA, valja spremiti najmanje pola miliona KM, koliko košta licenciranje fudbalera i ispunjavanje još nekih uslova za prvoligaški status, uključujući i opremljenost stadiona u Crnjelovu.
– Mi želimo da igramo ovdje, u svom selu, pred svojom publikom. Sve drugo ne bi imalo smisla – kaže Mićo Živić.
Ne bi imalo smisla ni da fubaleri osvoje upad u Prvu ligu, a da ih rukovodstvo kluba ladno iskulira. Pa su Mićo Živić , Svetozar Ljubojević, Janko Stevanovic, Miko Jovanovic i ostala ekipa odlučili: idemo u Prvu, samo jako!
Za Zorana Simića to je veliki izazov. Još se preznojava kad se sjeti kako su maldiće od 17 godina gurnuli u mašinu, da se u gruboj i tvrdoj Drugoj ligi RS fajtaju sa iskusnim, duplo starijim i snažnijim fudbalerima. Bio je to, priznaje, veliki rizik. Koji se isplatio.
Prva liga je izazov i za Rajka Radovanovića (19), mladog fudbalera koji je upravo završio Ekonomsku školu i proslavio matursko veče.
Djevojčice ga šacuju, momci se bore da budu njegovi drugari, popularan je, kao i prilični fudbaleru prvoligašu. Ne krije da mu sve to prija. Ali, uskoro će i on morati da odgovori na jedno teško pitanje.
Pročuo se po dobroj igri i već ima ponuda – iz inostranstva.
– Ne znam šta ću. Ako odem, nedostajaće mi zavičaj, moji drugari, ovo lijepo selo i još ljepša druženja. Ako ne odem, bojim se da ću se pokajati. A opet, vjerovatno ću ostati, mlad sam, hoću da uživam u igri, valjda će biti još prilika da se ode u inostranstvo i zarade pare – priča Rajko.
Zoran Simić, stariji i iskusniji, kaže da sve zavisi od ponude.
– Nećemo ga dati za kantu ribe – kaže vispreno.
Mada je samo jedan od njih rođen i odrastao u Crnjelovu, dok su ostali iz Bijeljine, Crnjelovčani su mlade fudbalere zavoljeli kao svoju djecu. Nekako im se uklapaju taj imidž dobrih domaćina, koji ne vole da gube.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu